HOGVORTS
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

HOGVORTS

Something weird is going on? Isn't that our school motto?
 
PrijemPortalLatest imagesRegistruj sePristupi

 

 Life in Snake house at Hogwarts

Ići dole 
AutorPoruka
Gost
Gost




Life in Snake house at Hogwarts Empty
PočaljiNaslov: Life in Snake house at Hogwarts   Life in Snake house at Hogwarts Icon_minitimeČet Mar 25 2010, 18:15

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zdravo dnevniče, ja sam Nicolas Lestrange, koji uglavnom dobije ono što oće. Neki me vole jako puno dok me neki mrze, ali izmedju ne može da bude. Rodjen sam u znaku strelca što predstavlja sanjara. Imam smisla za humor i volim da izlazim što mi daje moj znak strelac, dok sam u podznaku škorpija što mi daje odličan izgled, šarm i oštrinu. Ovo su dva potpuno različita znaka koja me čine dvoličnim jer se bore da nadvladaju mojim telom, ali nikako da jedan pobedi, tako da me je jako teško upoznati i veoma brzo menjam mišljenja, ukratko veoma sam misteriozna osoba!


Poslednji izmenio Nicolas Lestrange dana Ned Mar 28 2010, 18:29, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




Life in Snake house at Hogwarts Empty
PočaljiNaslov: Re: Life in Snake house at Hogwarts   Life in Snake house at Hogwarts Icon_minitimePet Mar 26 2010, 13:17

Pre deset godina...

Bila je to noć koju ću zauvek pamtiti. Pre samo nekoliko dana od te noći dobio sam pisance koje je imalo Hogovortski znak četiri kuće sa velikim slovom "H" u sredini. Moja tetka Bellatrix Lestrange koja me je odgajala zbog smrti mog oca sa strane aurora je bila presrećna nadajući se da će Hogovorts dobiti još jednog Lestrange-a u sliterinu. Pošto sam rodjen u čarobnjačkoj porodici i pošto su mi uvek pravili zazubice bacajući čini u kući, bio sam presrećan jer ću i ja moći to da radim za mesec dana, ili možda i pre. Takodje sam već bio upoznat sa neoprostivim kletvama koje su me fascinirale od malena. Tetka me je vodila na misije jer, kako je ona to rekla, moram da steknem iskustvo od malih nogu. Voleo sam da gledam dvoboje i prijao mi je svaki osmeh moje tetke u dvobojima jer bi tada znao da je dobro.
Vozio sam se u čamcu kojeg nisam dobro video zbog tamne noći. Jedino što sam čuo je plutanje vode ispod mojih nogu, a kada bih pogledao dole video bih odsjaj crnog neba u jezeru. Jedino što je svetlelo bio je pun mesec. Oko mene su bila deca mog godišta koja su takodje bila u strahu kao ja. Želeo sam da udjem u sliterin i to mi je bilo sve za sad. Kada smo izašli iz čamca na travnjak ispred Hogovortsa, domar nas je odveo do ogromnih vrata Hogovortsa koja su plašila na prvi pogled. Škripom su se otvorila dok je iz njih izlazila smedjokosa žena koja je bila stroga, ali se videlo iznutra da samo glumi strogoću i da je veoma dobra. "Dobar dan dragi moji, ja sam Sanja Lupin, profesor napitaka i glavešina kuće grifindor, kao što već neki znaju postoje četiri kuće Hogovortsa i svaka obeležava jednog osnivača, te kuće su: grifindor, haflpaf, revenklo i sliterin. Molim vas podjite samnom na razvrstavanje". To je taj trenutak, pomislio sam. Sada ili nikada, sliterinu dolazim! Ušli smo kroz glavni ulaz. Buljio sam u veliku sobu koja je imala mnogo ulaza, nisam znao gde ćemo a i izgubiću se ovde ako ostanem sam. Peli smo se uz stepenice koje su se pokretale tako da sam potpuno zaboravio kako da se vratim, bilo je čudno, ali veoma originalno. Odjednom ispred mene su se pojavila ogromna vrata koja su vodila u svečanu salu. Učenici sa ostalih godina su tapšali dok smo mi ulazili, bili su uzbudjeni i čekali su nove prijatelje u boravcima. Stali smo na kraju sale. Sanja je ponovo progovorila: "Tišina, reč dorektora". Cela sala se ućutala. Ustao je mladi čovek, visok sa smedjom kosom i smedjim očima. "Prvaci dobrodošli, ja sam Xenophilius Lovegood, vaš direktor a i glavešina revenkla, želim da pozdravim ostale glavešine - Sanju Lupin, glavešinu grifindora i profesora napitaka, Mariju McLaggen - glavešinu sliterina i profesora istorije magije i Andjelu - glavešinu haflpafa i profesora herbologije. Kao što znate nova školska godina počinje, tako da moramo razvrstati naše goste, neka ceremonija počne!" Čuo se vrisak sa sva četiri stola. Aplaudirali su a zatim se ućutali. Sanja Lupin jer ponovo progovorila: "Kada vas prozovem doćićete ovde do mene i sesti na stolicu a ja ću vam dati šešir koji će vas razvrstati". Svi smo se tresli kao da smo se suočavali sa mračnim čarobnjakom. "Godric Gryffindor" rekla je. Dečak nedaleko od mene se popeo i došao do Sanje. Posle par sekundi: "Grifindor!" Čuo se aplauz sa grifindorskog stola. "Ron Weasley". Dečak sa kraja reda je dotrčao do gore. "Grifindor!" Opet su grifindorci vrištali. "Petar McLaggen". "Revenklo!" Sad su se revenklovci čuli. Tom Riddle i Teodora Riddle su završili u sliterinu dok su Teja McLaggen i njena drugarica završile u haflpafu, za ostale se ne sećam. "Nicolas Lestrange" . Progutao sam knedlu, stidljivo sam se popeo. Seo sam na stolicu dok mi je Sanja stavljala šešir na glavu. Odjedno šešir je progovorio. "Hmmmm, odlično već znaš svrhu dvoboja i neoprostive kletve, vidim tvoj pravac, dobro neka bude - SLITERIN!!!"


Poslednji izmenio Nicolas Lestrange dana Ned Mar 28 2010, 16:09, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




Life in Snake house at Hogwarts Empty
PočaljiNaslov: Re: Life in Snake house at Hogwarts   Life in Snake house at Hogwarts Icon_minitimeNed Mar 28 2010, 16:09

Mračna tajna....

Bio sam veoma srećan cele večeri jer sam upao u kuću koju sam hteo, naš glavešina Marija McLaggen nas je odvela do boravka da bi se svi lepo upoznali. Pored mene je bio crnokosi dečak, sa tamnim smedjim očima koga sam video na razvrstavanju, odjednom mi je prišao i rekao: "Ja sam Tom, Tom Riddle". Naravno pružio sam ruku i lepo se upoznao pošto mi je tetka govorila da je on potomak samog Voldemora i da budem fin prema njemu. Ipak nisam se nešto trudio, ali sam ubrzo shvatio da je dečko potpuno na mestu, ali da je malo nasilan. Znao sam da mene Lestrange-a ni jedan Riddle ne moze nadmudriti, jer sam nevidjeno lukav. Pričali smo o smrtožderima i delili mišljenje o njima pojedinačno. Oboje smo se pronašli u toj temi i divili se njihovim talentima za borbu i predstavu za vreme borbe.
Kada smo stigli u boravak, glavešina nas je poredjala po foteljama, dok su učenici sa ostalih godina išli da spavaju. "Pa dragi moji dobrodošli u sliterin, veoma mi je drago kad vidim da ovako nove generacije pristižu i kad gledam kako koračaju putem Hogovortsa, volela bih najpre da čujem vaša imena, pa da krenemo dalje. Počnite, ajde ti prvo". "Ja sam Luna McLaggen". "Tom Riddle" rekao je odsečno dok se glavešina veoma potresla kad je čula ime. "Nicolas Lestrange" rekao sam samouvereno, ali glavešina nije reagovala najbolje. Posle dva minuta svi su se predstavili i medju njima sam uglavnom mogao da prepoznam da su deca smrtozdera, kao i ja. "Drago mi je da sam vas upoznala, a sad bih volela da čujem vaše namere za budućnost u tim godinama, ajde ti Nicolas rekla je". Pogledao sam sve po redu, progutao knedlu i počeo: "Ja bih voleo da postanem profesor na Hogovortsu, predavao bih ili herbologiju ili čini, zavisi od toga koji mi se predmet više svidi". Znao sam da to nije moja želja, ali sam morao da izmislim nešto što ne bi bilo sumnjivo. "To je lepo, ajde ti Tome". Tom je jedva čekao da ga pita tako nešto "Ja ću da postanem smrtožder u armijama mog strica" rekao je samouvereno. Samo sam zinuo od straha, koja budala, ali dobro makar nije ništa za mene rekao. Glavešina je počela da se smeje i rekla je: "Ne u mom prisustvu". Otišao sam u krevet što sam brže mogao.

Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




Life in Snake house at Hogwarts Empty
PočaljiNaslov: Re: Life in Snake house at Hogwarts   Life in Snake house at Hogwarts Icon_minitimeNed Mar 28 2010, 19:01

Takmičenje, ali stvarno I deo....

Tog jutra probudio me je Tom rekavši da me traži glavešina. Znao sam da nisam ništa skrivio, ali možda mi je Tom namestio nešto, to mi ja padalo napamet. Ustao sam, obukao odoru, umio se i krenuo. Izašao sam iz boravka u tamnice i otišao do kancelarije glavešine. Pokucao sam na vrata. "Da?" viknula je. Ušao sam. "O, to ste vi gospodine Lestrange. Mislila sam da me opet domar zamajava". Pogledao sam malo bolje kancelariju, bila je prašnjava, jedva da se videla ijedna slika od prašine, ali glavešinu ko da nije bilo briga. "Zvali ste me" rekao sam začudjeno. "O, da umalo da zaboravim na to. Pošto smo mi profesori odlučili da prvaci otvore ovogodišnje takmičenje dvoboja, ja sam odabrala tebe da predstavljaš sliterin. Ukoliko ne znaš šta je to, sad ću ti objasniti. Glavešina bira jednog učenika da ga obučava za konačan dvoboj sa ostalim predstavnicima tri ostale kuće na kraju godine. Ja sa u tom slučaju odabrala tebe. Imaćeš dodatne lekcije iz OOMV i čini kod mene i to znači da ćeš morati brzo da učiš, a verujem da to neće biti teško jer si ipak Lestrange". Gledao sam u šoku, nisam mogao da verujem, od svih prvaka zašto baš ja. Ne znam nijednu čin da bacim ni jednu kletvu, a već sam stigao do dvoboja. "O, da gospodine Lestrange uveče u 8 budi u dvorištu da se upoznaš da ostalim predstavnicima". Osmehnuo sam se blago: "Važi!"
U glavi mi se svašta vrtelo, šta ako se osramotim. Tom je poludeo kad je čuo za šta me je odabrala, videlo se da je ljubomoran, ali sam mu rekao da su stvari takve i da ja ovo nisam tražio našta je on samo okrenuo glavu. Počeo je da me nervira jer je mislio da je najbolji od svih. Odjednom prišao mi je jedan dečak koji je prva godina ali nisam pokušavao da mu pridjem. "Nadam se da nećeš osramotiti sliterin Lestrange, usput Ja sam Alastor Moody". "Naravno da neću Alastore, vidim već sam postao popularan čim mi znaš ime" rekao sam sarkastično i okrenuo mu ledja.
Bilo je sedam sati. Spremao sam se za odlazak. Plava kosa mi je bila skroz čupava tako da sam morao da je nameštam čitavih pola sata. Obukao sam čistu odoru i krenuo dole pre, u slučaju da se izgubim. Sreo sam usput glavešinu, koja je bila presrećna što me vidi. "Idemo Lestrange da im pokažemo šta je sliterin". Izašli smo u dvorište gde su nas čekali direktor i predstavnik revenkla. Dečak je imao smedju kosu koja naginje ka crnoj i smedje oči koje su bile tamne, bio je krupniji od mene, ali obzirom da sam ja mršav on je bio baš inako kako treba. Prišao mi je i rekao "Steffan Ravenclaw" Pružio mi je ruku i osmehnuo se. "Nicolas Lestrange" uzvratio sam osmehom. Dečko je baš ok i ne znam kako ću da se borim sa njim kad sam se baš sprijateljio sa njim, ali bilo mi je u glavi da li je baš on potomak Rovene Revenklo. Nisam hteo to da ga pitam, bilo mi je glupo. Došli su i ostali predstavnici, ali uopšte nisam znao ko je ko.

Nastaviće se
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




Life in Snake house at Hogwarts Empty
PočaljiNaslov: Re: Life in Snake house at Hogwarts   Life in Snake house at Hogwarts Icon_minitimeUto Mar 30 2010, 17:34

Takmičenje, ali stvarno II deo...

Kada sam upoznao Stefana mislio sam da će sve ovo biti zabavno i nezaboravno, jer je on stvarno zabavna osoba i neko sa kim je zabavno biti u društvu, ali ipak uvek ima nešto što ti pokvari dan, pa i u tom lepom trenutku. Glavešina grifindora Sanja Lupin je dovela svog predstavnika. Dečak je bio mnogo samouveren što se moglo primetiti na prvi pogled. Pogledao je mene i Stefana kao da smo debili i prišao. "Ja sam Godric Gryffindor vas dvoje i bolje bi vam bilo da se ne kačite samnom, jer planiram da pobedim ovde". Osmehnuo sam se zlobno dok mi je plava kosa prikrivala jedno oko: "Vidi, vidi, nije li to jedan ushićeni grifindorac, dečko spusti se na zemlju odraće te svako od nas troje predstavnika ovde". Godric je razmišljao šta da kaže, ali ga je Sanja pozvala i rekla da se ne kači sa protivnicima. "Odlično Nicolas" reče Stefan zaprepašćen mojim odgovorom. Predstavnica haflpafa je Teja McLaggen, ušla je sa svojim glavešinom Andjelom, koja je predavala herbologiju. Devojka je imala smedju kosu sa svetlo smedjim očima i bila je sanjar i nije je toliko zanimala pobeda, kao da nauči nešto više. Godric je imao crnu kosu i zelene oči. Odjednom direktor je ušao u priču. "Dragi izabranici četiri kuće na Hogovortsu, kao što znate na kraju svake godine se održava ovo takmičenje iz dvoboja i nikada do sad se nije desilo da prvaci treba da se bore, ali treba isprobati i to. Sada ću vam reći da možete da koristite sve čini i kletve sem tri neoprostive, tako da imate veliki izbor medju njima. Eto toliko, ovo je kratak sastanak za upoznavanje i za priču o takmičenju". Glavešina je došla i šapnula mi da treba da idemo, i tako sam i uradio. Rekla mi je da sutra treba da bude naš prvi trening na kome moram da naučim da kontrolišem magiju pa makar mi to bilo poslednje, jer, kako je rekla, ovo nije igra sa kojom se treba igrati. Bio sam sa jedne strane izbudjen, ali sa druge me je obuzimao strah. Pošto je već bilo kasno, legao sam da spavam jer me je uskoro čekao prvi trening.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




Life in Snake house at Hogwarts Empty
PočaljiNaslov: Re: Life in Snake house at Hogwarts   Life in Snake house at Hogwarts Icon_minitimePet Apr 16 2010, 15:13

Ljubav pobedjuje strah I deo...

Dan je bio baš lep, probudila me je sunčeva svetlost koja se probijala kroz mali prozorčić u tamnicama, u muškoj spavaonici sliterina. Skočio sam na noge iako me je jak umor kidao, jer sam juče do kasno ostao budan, misleći o svemu što mi se desilo u proteklih par dana. Uskoro je trebao trening da mi počne, a ja se nisam ni obukao. Uradio sam sve što sam brže mogao i spustio se dole u svečanu salu na doručak. Naravno glavešina me je posmatrala svo vreme i davala mi neke znake podrške sa druge strane sale, ali ipak mi to nije suviše pomoglo, bio sam u strahu da li ću moći da bacam magiju, šta ako sam poruga. Sve te misli su mi se vrtele u glavi, ali ipak verovao sam u ono najbolje i prvenstveno u sebe. Ipak jedna činjenica i jedan tren mi je pomutio razum. Pogledao sam u pravcu revenklovskog stola i imao sam šta da vidim. Devojka je bila prelepa, svetlo smedja kosa je pratila ritam njenog kretanja i vijorila se na malom vetru koji bi stvorila svojim brzim i oštrim kretanjem, njen osmeh je bio tako meden, da nijedna druga ne bi mogla da ga ponovi, a njene plavo-zelene oči su se sjajile zajedno sa zracima sunca koje bi dobro iskoristile. Otišao sam do Stefana, pošto njega jedino znam iz revenkla i pitao ga ko je ona. Odgovorio mi je: " To je Ivanna Lovegood, što pitaš?" Nisam znao šta da odgovorim, ali ipak sam rekao: "Ma ništa, pitam jer mi treba pomoć od nekoga za istoriju magije". Dok sam gledao u nju sudario sam se sa jednom devojkom takodje iz revenkla, kojoj su ispale knjige. "Jao izvini" rekao sam i pokupio sve knjige koje su joj ispale. "Nadam se da si dobro" rekao sam. Osmehnula se: "Nema veze, usput ja sam Jane Mayflower" rekla je. "Drago mi je" odgovorio sam. Za trenutak je zastala, ali je ipak rekla: "Vidim da posmatraš Ivanu, hehehehehe". Ne mogu da verujem kako je provalila, verovatno me je gledala svo ovo vreme. "Pa da, malo" rekao sa stavivši ruku na zadnji deo glave i zacrvenevši se u obrazima. "Pa moram da idem na trening, vidimo se kasnije!" rekao sam otrčavši jer me je iskreno malo bilo blam. Uskoro je bilo vreme za moj trening tako da sam obukao svoju najbolju odoru, da budem u stilu. Glavešina me je čekala napolju, a zatim me je odvela iza zamka, jer nije želela da iko posmatra moj trening. "Nikolase, konačno da naš trening počne, kao što znaš sve je dozvoljeno osim zabrenjenih kletvi, tako da imamo širok izbor, najpre želim da naučiš da upravljaš jednim elementom, a ja sam odabrala jedan, to će biti vatra!" rekla je samouvereno. Uzela je svoj štapić i zapalila jednu grančicu na podu. "Želim da se skoncentrišeš i da štapićem pokušaš da kontrolišeš vatru ne izgovarajući nikakve čini" Bilo mi je užasno teško da zamislim da će to uspeti, biće ovo naporno.

Nastaviće se
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




Life in Snake house at Hogwarts Empty
PočaljiNaslov: Re: Life in Snake house at Hogwarts   Life in Snake house at Hogwarts Icon_minitimeSub Apr 17 2010, 18:18

Ljubav pobedjuje strah II deo...

Znao sam da sigurno neću uspeti prvi put, ali ja sam osoba koja uvek želi da makar malo se pokrene na prvom pokušaju. Bojao sam se razočarenja, prvenstveno mog, na samog sebe, a posle i glavešininog. Nisam baš shvatio poentu kako da upravljam elementom, ali ipak sam znao da ako to uspem, pobedjujem sigurno. Pogledao sam glavešinu onim pogledom "pomozite mi" i ona je znala na šta sam mislio. "Gledaj, Nikolas, sve što je potrebno je to da konektuješ svoj štapić sa vatrom, ali pre toga da konektuješ štapić sa sobom, ali to nije toliko teško jer prvi put kad si uzeo štapić u Olivanderu on je stupio u koneciju sa tobom i samo još nadoveži vatru izmedju vas i gotovo". Dobro sam shvatio šta je rekla, možda čak i uspem nešto da uradim. Zatvorio sam oči za početak. "Vatra, vatra, vatra" bilo mi je u mislima. Video sam svuda mrak u mislima osim vatre koja je buktala. Počeo sam da pomeram ruku i da zamišljam kako delić vatre pomeram iz skupa, odjednom sam otvorio oči i video da se to desilo i u stvarnosti, ali vrlo brzo mi je odpao taj delić vatre i pretvorio se u dim. Osmehnuo sam se, zadovoljan prvim pokušajem. "Odlično za prvi put, shvatio si kako da stupiš u konekciju, pokušaj ovaj puta sa otvorenim očima" rekla je glavešina. Gledao sam u vatru, i ipak pokušao da učinim da mi samo ona obuzme svu pažnju. počeo sam da odvajam delić vatre i uspelo mi je! Imao sam kontrolu nad tim delićem sve dok nisam hteo da ga ispustim, što je značilo da sam imao punu kontrolu. "Bravo!" rekla je glavešina oduševljena mojim napretkom. Nisam ni ja mogao da verujem svojim očima, da li je moguće? "Nikolase želim da ovo vežbaš svaki dan do sledećeg treninga prekosutra, makar vežbaj dva sata na dan i pokušavaj što više da ne izgubiš osećaj". "Da profesorka!" rekao sam ponosan sobom, ipak nisam poruga kao što sam mislio, čak možda sam i talentovan, ali nisam hteo da preterujem, jer imam još mnogo da učim. Otrčao sam u zamak. Usput sam sreo Ivanu i nisam više bio toliko zaljubljen u nju, jer mi se nije svidjala kao osoba, sve što je za nju postojalo je knjiga i ništa više, a ja ne volim takve ljude. Osećao sam se glupo, jer ništa nisam osečao više prema njoj, nije trajalo ni jedan dan, ali dobro nema veze, idem dalje. Otišao sam do biblioteke, jer sam hteo da pročitam nešto više i vatri kao elementu, možda mi pomogne da postane snažniji u kontroli. Tražio sam knjigu, odjednom jedna devojka mi je prišla. "Oćeš da ti pomognem da nadješ knjigu xexexe" rekla je smešeći se. "Može" rekao sam uzvraćajući pogled. "Ja sa Angelina McLaggen" rekla je samouvereno. "Nicolas Lestrange, drago mi je" rekao sam. "Reci mi koju knjigu tražiš". "Ne tražim nijednu odredjenu knjigu, samo želim da pročitam nešto više o vatri kao elementu". Nasmešila se: "Znam pravu knjigu za tebe, zove se Pet elemenata magije". "Može!" Dala mi je knjigu, sve što sam mogao da uradim je da se zahvalim, jer mi je mnogo pomogla, a ona je samo namignula i pozdravila se samnom. Dok sam izlazio iz biblioteke sreo sam Jane, "Ćao!" uzviknula mi je. U tom trenutku sam je posmatrao potpuno drugačije nego prvi put. Imala je tako neodoljiv i meden akcenat dok je pričala i meni je to bilo simpatično. "Ćaos!" rekao sam. Osmehnula se. "Šta ima?" pitao sam. "Evo ništa pričam sa drugaricom" Mogao sam da vidim njenu drugaricu Jassicu kako mi se smeši u lice, polako joj je šapnula "Jer to taj?" dok ju je Jane malo udarila da ja ne vidim i okrenula se meni. "Izvini, moram stvarno da idem, vidimo se kasnije" rekla je mašući mi i smešeći se. Mahnuo sam i ja, jer me ne bi čula da sam išta rekao. Lepo mi je protekao dan, sve je bilo savršeno, priznao sam sam sebi da mi se svidja Jane, ali ne onako kao Ivana, samo zbog ozgleda. Jane je imala sve i izgled i ponašanje, možda je čak i lepša od Ivane, a tako je simpatična, ne znam možda bude nešto. Osmehnuo sam se razmišljajući o ovome u muškoj spavaonici sliterina, zaspao sam u dubokom razmišljanju.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




Life in Snake house at Hogwarts Empty
PočaljiNaslov: Re: Life in Snake house at Hogwarts   Life in Snake house at Hogwarts Icon_minitimeNed Apr 18 2010, 13:10

Bolničko krilo i nešto više I deo...

Probudio sa se razmišljajući o Jane tj. sanjajući je, bio je kišovit dan, ali to me nije sprečilo da budem srećan. Sprijateljio sam se sa jednim dečakom iz sliterina koji sebe zove Gloomy Hilton, ali niko nije verovao da mu je to pravo ime. Dečko je čudan, priznajem, ali ima isti ukus kao ja što se muzike tiče tako da sam ga verovatno zbog toga i zgotivio. Pitao me je kako mi napreduju treninzi, a ja sam naravno odgovorio da mi super ide, kao što i jeste. Otrčao sam do svečane sale na doručak. Tamo sam sreo Pansy, devojku iz sliterina. Imala je crnu kosu i tamno smedje oči. Nije baš druželjubiva, ali kad sam već sliterinac prihvatila me je u društvo, da dobro sam rekao, ona samo voli sliterince. Na doručku sam pričao sa Gloomijem i Pancy o teškom zadatku koji mi je dat od prvog dana, i to ne samo meni, nego još troje njih iz ostalih kuća. Verovali su u mene i bodrili me da će na kraju biti sve kako treba. Otišao sam do bolničkog krila jer mi je bilo muka i boleo me stomak. Madam Pomfri mi je rekla da malo prilegnem tu u bolničkom krilu i da ne izlazim napolje jer bi to moglo pogoršati situaciju. Ne znam šta mi je bilo, ali u svakom slučaju videlo se da je ozbiljno. Legao sa na krevet u bolničkom krilu i gledao u plafon. Opet su mi se premotavali stari dogadjaji u glavi. Moje misli su pobedjivale osećaj mučnine u stomaku i davale mi snagu da nastavim, ali madam Pomfri je bila jača, ne vredi izgleda da ću prespavati ovde. Taman kad sam sklopio oči, čuo se poznati ženski glas: "Vidim već si upoznao dosadu bolničkog krila xexe" rekla je niko drugi nego Jane. "Jane odkud ti?" rekao sam naglo se podigavši iz kreveta. "Polako, lezi" rekla je. Odkud ona ovde, kako je saznala. Odjednom madam Pomfri je ušla. "Gospodjica Mayflower se ponudila da bude tu sa tobom celu noć i da gleda da li si dobro". Pogledao sam u šoku i zacrveneo sam se: "Molim?!" rekao sam ne verujući u ono što sam čuo. "Da dobro ste čuli gospodine Lestrange, ima li nekih problema. "Ne, ne, ne, ne, xexexexe nema" rekao sam jer nisam hteo da se kačim sa madam Pomfri. "Drago mi je" rekla je i izašla. Jane se svo vreme smeškala. Možda ipak ovo nije loša ideja mislio sam. Sela je na krevet. Posmatrao sam šta će sledeće da uradi, imao sam tremu, lupkao sa prstima o krevet ispod ćebeta od nervoze. Gledala je u pod, a zatim podigla glavi i ozbiljno me pogledala u oči. " Htela sam nešto da ti kažem, ali možda ipak to neće ništa vredeti za tebe" rekla je. Samo sam je pogledao, nisam znao šta da kažem, bilo mi je mnogo čudno sve ovo. Samo odjedno je počela: "Posmatram te od početka" progutala je knedlu i blagim glasom nastavila "Svesna sam da ti se svidja druga, ali, ali ti si meni simpatičan i svidjaš mi se, samo sam htela ovo da ti kažem, ali nije bitno ukoliko me odbiješ, svesna sam da je Ivana u igri. Nisam mogao da verujem, ostao sam bez reči, mučnina kao da je splasnula. Samo sam je pogledao. Ustao sam iz kreveta i zagrlio je sa rečima "Ćuti tu bre, kakva Ivana!" Mogao sam da osetim kako joj trema nestaje i kako prestaje da se trese dok je u mojim rukama. Takodje sam primetio da se dobro ušuškala. Samo je šapatom prozborila "Volim te" dok sam ja isto tako rekao "I ja tebe".

Nastaviće se
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




Life in Snake house at Hogwarts Empty
PočaljiNaslov: Re: Life in Snake house at Hogwarts   Life in Snake house at Hogwarts Icon_minitimeNed Apr 18 2010, 17:55

Bolničko krilo i nešto više II deo...

Gledao sam joj u oči i počeo da joj mazim slatke obraze koji su joj ispunjavali lice. Samo ona je bila tu i niko više. Uhvatio sam je za ruku, koja je bila hladna i još je malo drhtala od treme, dok su moje bile tople i spremne da ih ugreju. Sedeli smo na krevetu, a ona mi je sela u krilo i tako se pribila što jače uz mene. Sva je drhtala, a ja sam pokušao da je ugrejem, samo nisam shvatao zašto ponovo drhti. "Baš mi je drago što si samnom u ovom trenutku" rekao sam čvrsto je zagrlivši. "I meni je što sam sa tobom" rekla je šapatom. Okrenula se ka meni. Polako me je posmatrala, nije bila sigurna u sebe, primetio sam. Njene smedje oči su se preklapale sa mojima u tom toplom pogledu koji je za mene trajao večno, voleo bih da večno traje. Polako je počela da mi se približava, a ja sam osetio njen hladan dah koji mi je obasipao lice. Njene usne su dodirnule moje. Odjednom je u mene sevnula toplina, bili smo kao jedna osoba, željni nežnosti. Njen dah koji ću zauvek pamtiti od tad je putovao mojim likom, bio je tako miran i nežan. Srce mi je kucalo sve jače i jače, a poljubac je trajao kao večnost, ni ona ni ja nismo prekidali. Kao da smo se takmičili ko će duže izdržati, samo što je radnja bila prijatna. Stavila mi je ruke oko vrata dok sam ja njoj oko struka. Nismo se bojali ako madam Pomfri upadne, jer smo želeli da živimo sadašnjost i baš taj trenutak koji je sada. Legli smo oboje na krevet zagrljeni, nismo se puštali, jer je to bila poslednja stvar koju želimo. Poljubac je prestao. Počela je da me gleda, prestala je da drhti, što sam odmah primetio posle poljubca. Polako sam primakao usne njenom čelu i poljubio ga, našta se ona osmehnula i zagrlila me. Tako smo se gledali i gledali dok nismo zaspali u bolničkom krilu.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




Life in Snake house at Hogwarts Empty
PočaljiNaslov: Re: Life in Snake house at Hogwarts   Life in Snake house at Hogwarts Icon_minitimePon Apr 19 2010, 19:16

Zajednicki trening...

Probudila me je madam Pomfri, sa recima: "Gospodine Lestrange, vreme je za školu!" Trgao sam se iz kreveta cim sam se setio šta je juce desilo, ali nje nije bilo ovde. Poceo sam da mislim da je to sve bio samo jedan lep san, ali bilo je tako stvarno, a i osecaj je bio stvaran i nezamenjiv. Ustao sam iz kreveta, presvukao se, zahvalio se madam Pomfri i izašao iz bolnickog krila. Usput sam sreo Gloomija, koji mi je rekao da me tražila Jane. Verovatno je mislio na juce, pomislio sam. Sreo sam usput Toma Riddle-a. "Kako napreduju treninzi Lestrange xaxaxaxa?" pitao me je. Samo sam ga zaobišao. Gde bi mogla da bude mislio sam, a i casovi bi trebalo uskoro da krenu. Odjednom setio sam se necega, možda je napolju. Poceo sam da trcim sa sedmog sprata do ulaznih vrata Hogovortsa. Otišao sam iza zamka i odjednom Stefan mi je mahnuo, dok je Jane spavala i hladu jednog drveta. Samo je otvorila oci, a ja sam poceo da se smešim. Ustala je i krenula ka meni, odjednom sam izgubio ravnotežu od bola u stomaku, ali sam uspeo da se pridržim za drvo i sednem pored nje. Uhvatio sam je za struk, osmehnuo se i nežno je poljubio. "Pustila si me da mislim da sam sve ovo sanjao, a?" rekao sam smejuci se. "Paaaaa možda" rekla je primamljujuce. Stefanu je sve ovo smetalo pa se glasno nakašljao. Nisam znao šta da kažem, a nije mi se prekidalo, tako da je Jane samo rekla: "Nadji sebi curu" i nastavila. Uhvatio sam je za struk i približio sebi jer mi je prijala njena pojava u svakom trenutku, svaka sekunda mi je znacila. Odjednom Jane je ustala: "Stef oceš da oprobaš svoje veštine" rekla je. "Neka boricu se sa Nicholasom, tebe se bojim": Samo se osmehnula i zatvorila oci "Ajde Nicholas da vežbamo" rece Stefan samouvereno. Samo sam kllimnuo glavom smešeci se. Napravio sam malu vatrenu loptu i bacio je na Stefana, ali se odbranio vodenim štitom. "Znaci voda Stef, nije loše". "Xexe odlicna vatra Nick". Ipak, odlucili smo da se ne borimo vec da samo vežbamo i smišljamo nove poteze. Vežbali smo kontrolu elementa i koncentraciju. "Dosta za danas Nick" rekao je posle dva sata napornog rada koji zaista iscrpljuje. "Vazi Stef rekao sam". Okrenuo sam se ka Jane. "Vidi ovu spavalicu, al se ušuškala tamo". "Xex pa probudi je polako. "Neka necu, slatka mi je dok spava, imam bolju ideju, odvešcu je krišom kod mene u mušku spavaonicu sliterina, Gloomy ce mi pomoci da je sakrijem". Samo me je šokantno pogledaoC "Ne bih to radio da sam na tvom mestu". "Ali nisi, tako da ocu" iskezio sam se. Otišao sam do Jane i polako je podigao. Prijalo mi je dok je bila u mojim rukama. Pokušao sam da se namestim tako da joj bude što udobnije. Otrcao sam u zamak, pa zatim u tamnice i konacno došao do boravka. Provirio sam u dnevnu sobu i pošto nikog nije bilo krišom otišao u spavaonicu. Bilo je vreme nastave tako da niko nije bio u boravku. Gloomy je došao. "Šta ce Jane ovde?!" rekao je. "ŠŠŠŠ, tiho Gloomy, spavala je pa mi bilo žao da je budim, pa sam je doveo ovde, nemoj nikom da kažeš". Brzo je to prihvatio i tako smo pricali jedno sat vremena dok nije otišao na cas mitova i legendi. Jane je pocela da se budi, bila je tako slatka. "Gde sam ja?" rekla je. "Koliko je sati?" "Recimo da sam de doveo da ti pokažem svoje odaje i usput pet sati je". Skocila je iz kreveta i rekla kako mora na cas. Zamolila me je da joj pokažem izlaz. Ubrzo kad smo uspeli da izadjemo i kad smo bili bezbedni poljubila me je i otrcala do ucionice.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




Life in Snake house at Hogwarts Empty
PočaljiNaslov: Re: Life in Snake house at Hogwarts   Life in Snake house at Hogwarts Icon_minitimeUto Apr 27 2010, 14:02

Moć nije draža od ljubavi...

Bio sam jako raspoložen ovih dana i naravno trudio sam se da što više vremena provodim sa Jane. Naša ljubav je rasla i uvek smo se oboje trudili da što više iznenadimo onog drugog. Shvatio sam da je volim više nego samog sebe, jer je zaista bila posebna, a i već mesec dana smo u vezi, a meni umesto da dosadi kao sa drugim devojkama, ja sam sve gladniji njene ljubavi i pažnje. Svaki put kad bih je video srce bi mi poskakivalo od sreće, shvatio sam da želim da je štitim od svega i da želim da bude samo moja. Svaki njen osmeh mi znači više od svega i svaka njena suza i bol me rastuži da kada se vratim u dnevni boravak, kada nikog nema pustim koju suzu u nadi da će joj biti bolje sutra. Ipak moji treninzi su napredovali, uspevao sam potpuno da kontrolišem vatru mislima i da je zavolim kao deo mene. Ali nešto se desilo jednog treninga. Glavešina je došla sva ushićena od sreće zbog mog velikog napretka nad jednim elementom. "Sada ću te naučiti jednu jako dobru čin, sam Lord Voldemort ju je bacio u borbi protiv Dambldora". Oči su mi se sjajile, naučiću čin od mog idola, tako sam skočio od sreće da me je glavešina morala smirivati. "Tvoj zadatak je da napraviš mali zmiju od vatre, sve što treba da uradiš je da zamisliš zmiju od vatre i prebaciš u štapić koji će uraditi ostali posao". "Da profesorka!" rekao sam pun ponosa. Pokušao sam da napravim zmiju od vatre, ali samo na par sekundi posle čega bi ona isčezla. Ovo je teško, rekao sam u mislima. "Pošto vidim da ti treba vremena, dajem ti tri dana da to savladaš". Išćezla je. Znam da sam pročitao u jednoj knjizi kako je to Voldemort radio, ali ne mogu da se setim, ali znam da sigurno nije uperio štapić ka napred. Odlučio sam da otrčim do biblioteke i pretražim malo o tome. Sreo sam usput Jane, odmah sam je poljubio onako u letu i rekao sam da moram da žurim zbog treninga, videćemo se uveče. Njen poljubac mi je dao snagu. Jurio sam Hogovortsom da bih našao tu knjigu. Naleteo sam i na Stefana koji je pitao: "Čemu žurba Nick?" Samo sam ga pogledao i rekao: "Ništa, moram da se čujem sa roditeljima oko nečega". Morao sam da lažem da on ne bi saznao šta smeram, ali biće to dobar trik ako uspe. Otišao sam do bibliotekarke i pitao gde mogu da pročitam nešto o duelu Voldemorta i Dambldora. Odmah mi je dala nekakvu crvenu knjigu na kojoj je samo pisalo "Najžešći dueli u istoriji". Osmehnuo sam se: "Hvala vam puno!" Pošto je već palo veče nisam smeo da treniram jer bi se videla svetlost vatre i samim tim otkrilo šta smeram. Otišao sam do Jane i rekao da ne mogu da izadjem jer moram da čitam nešto u vezi treninga. Razumela je, nakon čega sam je jako poljubio i pomazio po obrazu, a zatim otrčao do sliterinskog boravka. Kada sam ušao u mušku spavaonicu, Gloomy je bio tamo. Javio sam mu se, legao na krevet i počeo da čitam. "... poznata vatrena zmija lorda voldemorta nastaje usred prebacivanja elementa vatre kao misao u štapić a zatim iz štapića je izvesti kroz usta, tako je Voldemort uradio u dvoboju sa Dambldorem..." Nisam dalje čitao, nego sam otrčao do Jane. Sedela je sama u dvorištu na travi. "Izvini mače više nikad ti neću ovo uraditi!" Seo sam pored nje i odjednom mi suze krenule na oči. Obrisala ih je i rekla: "Nema veze mačak, shvatila sam ja" . Čvrsto sam je zagrlio jer sam shvatio da mi je ona bitnija od bilo kog takmičenja i naučio sam lekciju što se toga tiče, ispao sam skot i ne mogu ja sebi da oprostim iako mi je ona oprostila. Legla je na mene, i oboje smo zaspali ispod punog meseca na nebu. Probudio sam se prvi i sačekao da se ona probudi, dok sam je nežno mazio po kosi. Kada je otvorila oči rekao sam: "Pravo si mače, mazo moja, od sad te zovem mače". Tako smo ležali neko vreme, ljubili se, mazili i onda otišli do zamka. Kada smo se rastali, odlučio sam da treniram malo i primenim ono što sam pročitao. Zamislio sam vatrenu zmiju u sebi, prebacio misao u štapić, pa zatim u usta i izbacio je kroz ruku. Upalilo je! Zmija je tek iščezla kad sam ja rekao. Tako sam bio srećan. Pokušao sam na isti način i ogromnu zmiju i na moje veliko zaprepašćenje uspelo je!!!! Neverovatno! Jedva čekam da glavešina vidi ovo!
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




Life in Snake house at Hogwarts Empty
PočaljiNaslov: Re: Life in Snake house at Hogwarts   Life in Snake house at Hogwarts Icon_minitimeNed Maj 02 2010, 09:35

OUT OF STORY: Moj početak na forumu....

Bilo je to pre godinu dana, nakon što sam odustao od hogwarts.8forum.biz koji mi jako nedostaje u ovom trenutku jer sam tamo imao mnogo prijatelja i mnogo sam postigao, ali na kraju je propao je su direktori odustali od njega, čak sam se jednom i sam ponudio da ga renoviram što mi je odlično krenulo, ali sam na kraju odustao jer sam shvatio da ne vredi. I šta da radim morao sam da tražim novi forum. Nisam imao živaca da pravim svoj Hogovorts jer to zahteva mnogo vremena da forum proradi, pa sam tražio neki forum na kome će biti dovoljno zanimljivih članova. Sećam se kada sam otvorio Google i upisao "hogwarts forum" i tražio tako neki forum koji će zadovoljiti sve što tražim i negde šesti na listi bio je ovaj forum. Imao je dosta članova i solidno je izgledao pa sam pomislio "Zašto da ne..." Registrovao sam se kao Nicholas Lestrange, ali pošto mi je to ime ubrzo bilo zabranjeno morao sam da budem Bill Lestrange što sam jedva preživeo. Taj dan sam najviše mrzeo Nicholas-a Carrow-a jer mi je oduzeo ime koje mi pripada, ali sam preživeo taj period (ubrzo je on promenio ime pa sam vratio Nicholas ). Upoznao sam mnoge ljude i dobro sam znao ko mi prija i ko ne i počeo sam da gradim mišljenja o svim članovima. Dok sam neke smatrao jadnicima neke sam mnogo poštovao i uvažavao. Sećam se razvrstavanja i prvo dobijanje zelene boje na mom imenu. To je bilo doba sliterina, plače mi se kad pomislim na sliterinski trio koji je harao školom - Tom Riddle, Teodora Riddle i Nicholas Lestrange. Radili smo domaće i bili daleko ispred drugih, zajebavali smo grifindorce i smejali se kad bih poludeli xD. To je bilo doba, a moj glavešina Marija McLaggen (tada Marija_95) se samo divila našem napretku i radu. Onda je nastalo sranje, grifindorci su strajkovali i posvadjali Teodoru i Toma. Tom prvi napušta forum i u njega sam se jako razočarao jer je napravio novi i prekopirao ovaj... a ubrzo i Tea odlazi pod pritiskom Save i ostalih članova, a i nije mogla da izdrži bez Toma. Tada sliterin pada a grifindor staje na čelo. Popizdeo sam, ali nije grifindor dugo bio na čelu jer se revenklo uzdigao jer ih je bilo ko govana. Radio sam domaće ali nije vredelo uvek smo bili treći. Razočaran u sve otišao sam sa foruma, jer nisam mogao da gledam kako odlaze članovi, pa sam prosto pobegao od svega toga. Jednog dana sam odlučio da se vratim i imao sam šta da vidim, sve se vratilo! Ubrzo sam opet postao profesor (pošto sam pred pad foruma postao profesor) i imao sa i kome da predajem, najveći uspeh za mene predstavlja glavešinstvo sliterina i još veću čast predstavlja da sam zamenio Mariju, divnog glavešinu koja me je bodrila i podržavala kroz celo moje učeničko doba, to se zove glavešina i konačno da doživim da sliterin vodi i to tokom mog glavešinstva, koja je to čast, nadam se da ćemo uspeti do kraja, već godinu dana u glavi imam istu rečenicu "Napred Sliterin!!!"
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




Life in Snake house at Hogwarts Empty
PočaljiNaslov: Re: Life in Snake house at Hogwarts   Life in Snake house at Hogwarts Icon_minitimePon Maj 03 2010, 18:47

It hurts in here...

Moji treninzi su odlično napredovali, divio sam se sam sebi kako sam upravljao vatrom i čak sam voleo da provodim vreme sa vatrenom zmijom koju bih stvorio čisto da imam društvo a ne da budem sam. JJane i ja smo prestali da se vidjamo stalno kao što smo se vidjali i nedostajala mi je sva ta romantika i sva ta ljubav koju bih davao i koju bih dobio za uzvrat. Imao sam solidne ocene u školi i sve je napredovalo čega bi se dotakao. Imao sam lep život, sve je bilo savršeno do tog dana...
Nakon što sam doručkovao u velikoj sali otišao san na trening sliterinskog tima za kvidič, bio sam tragač. Družio bih se sa Gloomijem tokom treninga i voleli smo oboje da zezamo kapitena. Trening je bio odličan, baš odličan, metla me je slušala a i ruka tako da sam hvatao skrivalice za pet minuta. Bilo je nemoguće ali ipak moguće, jer su svi to videli. Posle savršenog treninga odlučio sam da se malo provozam na metli. Leteo sam kroz Zabranjenu šumu i gledao sva bića koja bi se nalazila tamo po danu. Bilo je baš lepo, a i priznajem da sam mislio malo na Jane, ali ipak hteo sam da je obidjem malo na treningu revenkla koji je sigurno već počeo nakon sliterinskog. Približio sam se stadionu dovoljno visoko, ali dovoljno blizu da me niko ne bi primetio. Na stadionu su bili samo Jane i Stefan i čekali svoj trening. Kapiten im kasni, pomislio sam. Ipak nisam hteo da sidjem, možda ovde ima nešto zanimljivo da se vidi. Okrenuo sam glavu ka zabranjenoj šumi da vidim šta se tamo dešava i kad sam vratio glavu ka stadionu imao sam šta da vidim. Stefan je poljubio Jane! Gledao sam još jednu sekundu neverujući, a zatim sam zaobilaznim putem otišao do zamka da me ne bi videli. Ovo je bio šok za mene, bolelo je duboko i jako i prosto su me oči bolele. Suzdrži se Nicholas, bilo mi je u glavi, još samo malo. Nisam se ni presvukao otčao sam zamkom do dnevnog boravka, a zatim do spavaonice. Kada sam dodirnuo postelju suze su mi iskočile iz očiju. Mnogo toga mi se vrtelo u glavi, nisam mogao da verujem, bilo je tako lepo da bi bilo istinito i sad vidim i zašto. Bio sam na neki način ljut i zapalio sam jastuk pomoću vatre od bola koji me je obuzimao. Jedan isti trenutak mi se ulivao u glavu i premotavao kao filmska traka. "Zašto Jane?" prošaputao sam "Zašto?" Plakao sam mnogo i bio sam ljut na Stefana i osetio sam još od ranije da gaji nešto prema njoj. Mislio sam da je dobar drug, ali sam se prevario, kako su ljudi dvolični! Zaspao sam plačući, jer sam izgubio svu snagu od bola. Obuzet užasnim bolom dovršio me je jednim potezom i pao sam u postelju.
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content





Life in Snake house at Hogwarts Empty
PočaljiNaslov: Re: Life in Snake house at Hogwarts   Life in Snake house at Hogwarts Icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
Life in Snake house at Hogwarts
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1
 Similar topics
-
» Dr.House
» <3 The Story of My Life <3
» Suite life on Deck
» ,,My stupid fuck*ng life''
» Life Starts Now -By Igor McLaggen

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
HOGVORTS :: Dnevnici-
Skoči na: